Željezo je kemijski element s atomskim brojem 26.

Željezo je bezuvjetno najkorišteniji metal na svijetu, sam predstavlja 95% svjetske proizvodnje. Niska cijena i njegova otpornost (u obliku zvanom čelik) čine od željeza neophodan konstrukcijski materijal, osobito u proizvodnji automobila, brodskih korita i nosećih struktura zgrada. Najčešće korišteni spojevi željeza uključuju:

• željezni lijev iz prvog lijevanja, koji sadrži između 4% i 5% ugljika i promjenljivu količinu raznih nečistoća, kao što su sumpor, silicij i fosfor. Njegova osnovna upotreba je posredovanje u proizvodnji željeznog lijeva iz drugog lijevanja (u praksi se obično podrazumijeva kao sivi lijev) i čelika;
• željezni lijev iz drugog lijevanja, odnosno pravi sivi lijev, koji sadrži između 2% i 3,5% ugljika i količine nečistoća manje od gore navedenih, takve da ne utječu negativno na reologijska svojstva materijala. Ima točku taljenja između 1 150 °C i 1 200 °C, nižu od željeza i ugljika uzimajući pojedinačno, te je, prema tome, prvi proizvod koji se topi kada se željezo i ugljik zagriju zajedno. Izuzetno je tvrd, ali krhak materijal, lako se lomi, čak i kada se zagrije do bijele boje;
• ugljični čelik, koji sadrži promjenljivu količinu ugljika između 0,10% i 1,65%. Prema sadržaju ili postotku ugljika, dijeli se na:

ekstra meki (manje od 0,15%);

meki (od 0,15% do 0,25%);

polutvrdi (od 0,25% do 0,50%);

tvrdi (preko 0,50%);

• obično željezo (stručni naziv još kovano ili meko željezo), sadrži manje od 0,5% ugljika (prema tome s kemijskog gledišta radi se uvijek o čeliku). To je tvrd i lako obradiv materijal. Ipak, vrlo često se ime željezo koristi kako za ekstra meko željezo tako i za ono meko;
• osobito čisto željezo, poznato kao “Armco željezo” proizvodi se od 1927. godine posebnim postupcima i primjenjuje se tamo gdje se traži visoka magnetska permeabilnost i zanemariva magnetska histereza;
• specijalni čelici, koji osim ugljika imaju dodatke drugih metala kao što su krom, vanadij, molibden, nikel i mangan, daju slitini posebne karakteristike fizikalne ili kemijske otpornosti;
• željezni oksid (III) (Fe2O3), u varijetetima magnetit i maghemit, koristi se zbog svojih magnetskih karakteristika kao materijal za proizvodnju  medija za pohranu podataka – na primjer na polimerima magnetskih traka.